KRAJDan pre puta, uzeo sam autobusku kartu za Beograd, odakle mi je let za Frankfurt. Bus je krenuo sa stanice oko 17 casova, a u Beograd smo stigli u ponoc, jer je bila ogromna guzva i na ulazu u Beograd, a i na putevima je bila gomila suzenja zbog radova. No nisam dopustio da me tako nesto iznervira, jer me ceka moj zivotni san. Kada sam stigao u Beograd, otisao sam u Hotel Hajat, u kom mi je sobu iznajmio premijer Vucic. Hotel je veoma lep, nalazi se u centru grada, a preko puta se nalazi trzni centar, nego sam kasno stigao, pa je bio zatvoren. Prosetao sam se do starog grada, Kalemegdana, Skadarlije. Moram da priznam, Beograd je jedan zaista lep grad.
Dok sam posmatrao konja na Trgu Republike, pored neke velike staklene zgrade, prisla su mi dva momka, sa nozevima u rukama i poceli su da mi prete da ce me ubiti ako im ne dam pare. Ja, posto nisam imao izlaz iz ovih govana, izvadih 100 evra koje sam hteo da dam mojim sestricima, Bastijanu i Djordju u Nemackoj. Srecom odmah su me pustili. Narkomancine.
Pogledao sam na sat, i video sam da je vec 3 sata posle ponoci. Avion mi krece u 6 ujutru. Vratio sam se na Novi Beograd, u svoj hotel, i zaspao sam cim sam legao. Probudio me je sat koji sam poneo iz Leskovca, su***** telefoni i ta tehnologija. Pozvao sam taksi, ali previse se cekalo. Moram sam da hvatam gradski prevoz. Nekako, sa 50 premestanja, stigao sam na aerodrom u pola sata do 6.
Na ulazu u aerodrom, sreo sam dva poznata lica: Vucic i Nikolic. Oni su me svuda pratili, kao i njihovi cuvari iz obezbedjenja. Pricali smo o politici, o tome kako je Amerika sredjena zemlja, novinarima... uglavnom, svemu osim fudbala. Politicari...
Bilo je 5 do 6, i ja sam ulazio u avion, a spremljen mi je ispracaj. Tu su bili razni politicari, bio je tu i Tomislav Karadzic, Dragan Djilas, a tu je bio i Terza lopov. Rukovao sam se sa svakim, i ukrcao sam se u avion.
Poleteli smo, a ja sam zaspao ponovo. Bio sam nenaspavan. Probudila me je kulturna stjuardesa, i rekla mi je da je vreme da se iskrcamo da smo stigli u Frankfurt. Tamo sam se prijavio, i nisam imao mnogo vremena za obilazak aerodroma i kupovinu, jer mi sledeci let krece za samo sat vremena. Ocekivao sam ujaka i ujnu, ali njih nije bilo. Posle nekog vremena, shvatio sam da su me ispalili. Porodica...
U Ameriku smo krenuli u 10 sati, a leteli smo citavih 9 sati, preko Atlantika. U avionu su me okruzili neki Azijci, pretpostavio sam da su bili sa bliskog Istoka. Ispostavilo se da znaju engleski, a ja sam morao da ucim malo, s obzirom da cu da radim tamo, je li? Posle duzeg ragovora, shvatio sam da su oni bogata porodica iz Sirije i da su izbeglice iz rata. Uvek mi je bilo zao takvih ljudi, kojima debili zbog nafte upropascavaju zivot.
Kada smo vec prilazili Vasingtonu, meni je pocelo da se vrti u glavi, pa sa morao da povracam. Mrs u ****u materinu, oni WC-i u avionima smrde za desetku!
Izasao sam iz aviona, prijavio sam se, i cekao sam stvari da preuzmem. Cekao, i cekao i cekao. Ali njih nema. Mislio sam da sam ih izgbuio, ali ne, secam se kada sam merio kilazu stvari u Frankfurtu. Shvatio sam da su mi se zagubile...
Prisao mi je jedan covek i rekao: "Hello mr Petrovic, it's a pleasure to meet you". Bio je to jedan od vlasnika tima koji cu voditi. Ispricali smo se, a ja sam mu objasnio da su mi se stvari negde zagubile. On mi je objasnio da nema potrebe za brigom i da ce se ljudi iz kluba pobrinuti da ih vrate. Kamen mi je pao sa srca.
Ispostavilo se da im se Rover pokvario, ali nisam tugovao: cekala me prava limuzina umesto toga! Ja sam seo na zadnje sediste i imao sam mesta da se rasirim koliko hocu. Posluzili su me cipsom, grisinama, hot dogovima i jos kojekakvim *****ima, ali ja sam sve pojeo. Hehehe Ameri, naviknite se, dosao vam Srba!
Stigli smo u Filadelfiju i mislio sam da ce da me ostave prvo do stana, ali umesto toga, odveli su me direktno u salu za konferencije. Tamo me je sacekalo desetine novinara. A ja, nepripremljen i nespreman, pricaj sta ti padne napamet. Improvizovao sam tako dobro da ni sam ne bih pomislio da sam izmisljao. Pricao sam na srpskom, dok je prevodilac pored mene prevodio. On je bio iz Crne Gore, iz Berana.
Otisao sam u stan i tamo me je sacekalo divno iznenadjenje: moje stvari! Sada mogu da zivim. Filadelfija je moja